Abstract
Ubrzani turistički razvoj gradova na jadranskoj obali u drugoj polovici 20. stoljeća promijenio je sliku obale kakva je ranije postojala. On je posljedica kontinuiranog prostorno planskog promišljanja turističke djelatnosti od početaka masovnog turizma do danas. Rad istražuje kako razvoj turističke zone Pical u Poreču utječe na promjenu slike obale. Cilj je analizom čimbenika kvalitete, temeljenih na prilagođenoj Lynchevoj teoriji prostora, utvrditi rizike koje turistička izgradnja predstavlja za kvalitetu slike obale. Metoda uključuje usporednu analizu zračnih snimaka iz 1968. i 2023. godine u dva mjerila: grada i turističke zone. Rezultati pokazuju pad udjela neizgrađenog prostora (s 92% na 49% u mjerilu grada, i s 96% na 88% u mjerilu turističke zone), smanjenje poroznosti zone te gubitak prostornih cezura turističke izgradnje. Zaključno, iako su neizgrađeni javni prostori dijelom očuvani, trend zatvaranja i kontinuirane neprekidne dužobalne turističke izgradnje nosi rizike za vizualnu kvalitetu i dostupnost obale.

This publication has 1 reference indexed in Scilit: