Upotreba kadaveričnog (lešnog) materijala od primarnog je značaja u osnovnom obrazovanju budućih lekara ali i lekara specijalista I naučnika uopšte. Da bi se kadaverični materijal mogao u najboljoj mogućoj formi iskoristiti u te svrhe neophodni su njegovo balsamovanje i fiksacija. Ovim metodama smanjuje se rizik od infekcija i omogućava očuvanje kadaveričnog materijala duži vremenski period. Značaj balsamovanja tj. očuvanja lešnog materijala kroz istoriju imao je različit značaj od društveno-verskog u drevnog Egiptu do naučnog u savremnom svetu. Tako se kroz vreme menjala I receptura kojom je kadaverični materijal balsamovan I fiksiran, međutim najduže primenjivana kako u prošlosti ali I danas jeste metoda fiksacije formaldehidom. No, vremenom su utvrđene njene manjkavosti kao I neželjeni efekti po zdravlje primarno preparatora. Zato danas pokušavamo da dođemo do jednako dobrih ali manje štetnih metoda poput plastinacije, parafinizacije, upotrebe različitih vrsta smole ili Thilove metode balsamovanja. Za razliku od formalinske metode Thilova metoda i ako koristi I formalin smanjuje njegovu koncentraciju na račun alkoholnog rastvora omogućavajući na taj način smanjenje štetnosti formalinskih isparenja ali I veću fleksibilnost, bolji kolorit I autentičniji izled kadeverični materijal. Zbog toga je tema balsamovanja I fiksacije kadaveričnog materijala od velikog značaja za anatome kako bi bazična I jedna od najznačajnih medicinska nauka poput anatomija i u savremnom naučnom svetu očuvala svoje mesto i značaj.