Abstract
U radu se analizira politiku proširenja Evropske unije u periodu od 2014. godine, kad je Republika Srbija otvorila pregovore o članstvu sa Unijom do 2018. godine kad se prvi put govori o 2025. godini kao mogućoj godini proširenja Evropske unije. Sa ciljem boljeg razumevanja politike proširenja, ovaj rad uzima u obzir i ostale važne događaje i dokumente pre pomenutog perioda. Autorka nastoji da dokaže da je politika proširenja EU u fazi zamora od proširenja koji se ispoljava kroz nejasnu kredibilnu politiku proširenja i perspektivu o neizvesnom članstvu. Iako je EU pokazala da je željna da finansijski pomogne daljem razvoju zemalja ovog regiona njena politika o proširenju ne sledi takvu "finansijsku euforiju". Autorka je mišljena da su krize kroz koje je EU prošla, političko uslovljavanje vezano za zemlje kandidate, zahtevi za ispunjavanje svih reformi pre članstva, samo izgovori EU koja nije spremna da prihvati zemlje Zapadnog Balkana. U slučaju Srbije, političko uslovljavanje koje implicitno zahteva priznanje nezavisnosti Kosova i suprotstavljanje Rusiji nije garancija da će ova zemlja postati član EU. Autorka zaključuje da 2025. godina bi mogla da bude godina proširenja ukoliko Evropska unija to zaista želi.

This publication has 2 references indexed in Scilit: