Danijela Stražanac
Danijela Stražanac has a total of 10 co-authors. Here are the top co-authors by number of shared publications:
Andrea Gross-Bošković
Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu, Centar za sigurnost hrane, Osijek, Hrvatska
2 shared publicationsDarja Sokolić
Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu, Centar za sigurnost hrane, Osijek, Hrvatska
2 shared publications- Brigita Hengl
Croatian Agency for Agriculture and Food
1 shared publication - Dražen Knežević
Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu, Centar za sigurnost hrane
1 shared publication - Martina Jurković
Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu, Centar za sigurnost hrane
1 shared publication Sandra Bašić
Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu, Centar za sigurnost hrane, Osijek, Hrvatska
1 shared publication
Latest Publications
- 12 December 2025
- Published by Zadruzna Stampa D.D. in Meso
- Vol. 27 (6) , 475-484
Rangiranje rizika od opasnosti u hrani – alat za povećanje učinkovitosti službenih kontrola hrane
Centar za sigurnost hrane Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu analizirao je zahtjeve navedene u Delegiranoj uredbi 2022/931 i Provedbenoj uredbi 2022/932, te zaključio kako je radi dodatnog unaprjeđenja izrade programa i planova službenih kontrola i praćenja pojavnosti kemijskih kontaminanata u hrani potrebno razviti i implementirati jedinstveni metodološki pristup „rangiranja rizika“ kemijskih tvari u hrani. Rangiranje rizika ima za cilj pružiti znanstvenu potporu tijelima nadležnim za izradu i provedbu planova službenih kontrola hrane u učinkovitom i djelotvornom raspoređivanju dostupnih resursa te preusmjeriti fokus na područja koja izazivaju najviše zabrinutosti. Dodatno, cilj rangiranja rizika kemijskih tvari u hrani je identificirati kemijske tvari i kategorije hrane za koje je potrebno prikupiti više podataka na nacionalnoj razini, kako bi se i za njih mogao izraditi prioritetni redoslijed prikupljanja podataka o njihovoj pojavnosti. Metodološki pristup rangiranja rizika od kemijskih kontaminanata u hrani podrazumijeva uporabu četverogodišnjih podataka o pojavnosti kemijskih kontaminanata u hrani uzorkovanoj tijekom provedbe programa službenih kontrola, podataka o toksičnosti kemijskih tvari iz baze podataka OpenFoodTox Europske agencije za sigurnost hrane te podataka o prehrambenim navikama građana Republike Hrvatske, dobivenih iz HAPIH-ovog nacionalnog istraživanja prehrambenih navika. Metodologija rangiranja rizika obuhvaća dva metodološka pristupa: rangiranje rizika prema vrsti kontaminanta i rangiranje rizika prema posebnim kombinacijama kontaminanata ili skupina kontaminanata i skupina proizvoda. Rezultati primjene metodološkog pristupa rangiranja rizika pokazuju kako postoje mogućnosti za unaprjeđenje procesa kreiranja planova službenih kontrola i strategija uzorkovanja u smislu učinkovitije raspodjele financijskih, vremenskih i ljudskih resursa, putem preusmjeravanja određenog broja uzoraka vezanih za posebne kombinacije kontaminanata ili skupina kontaminanata i skupina proizvoda na druge posebne kombinacije kontaminanata ili skupina kontaminanata i skupina proizvoda koji se uzorkuju. Navedenim pristupom znatno se unaprjeđuje nacionalni sustav sigurnosti hrane, a samim time i zaštita života i zdravlja građana Republike Hrvatske.
- 12 December 2025
- Published by Zadruzna Stampa D.D. in Meso
- Vol. 27 (6) , 475-484
Rangiranje rizika od opasnosti u hrani – alat za povećanje učinkovitosti službenih kontrola hrane
Centar za sigurnost hrane Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu analizirao je zahtjeve navedene u Delegiranoj uredbi 2022/931 i Provedbenoj uredbi 2022/932, te zaključio kako je radi dodatnog unaprjeđenja izrade programa i planova službenih kontrola i praćenja pojavnosti kemijskih kontaminanata u hrani potrebno razviti i implementirati jedinstveni metodološki pristup „rangiranja rizika“ kemijskih tvari u hrani. Rangiranje rizika ima za cilj pružiti znanstvenu potporu tijelima nadležnim za izradu i provedbu planova službenih kontrola hrane u učinkovitom i djelotvornom raspoređivanju dostupnih resursa te preusmjeriti fokus na područja koja izazivaju najviše zabrinutosti. Dodatno, cilj rangiranja rizika kemijskih tvari u hrani je identificirati kemijske tvari i kategorije hrane za koje je potrebno prikupiti više podataka na nacionalnoj razini, kako bi se i za njih mogao izraditi prioritetni redoslijed prikupljanja podataka o njihovoj pojavnosti. Metodološki pristup rangiranja rizika od kemijskih kontaminanata u hrani podrazumijeva uporabu četverogodišnjih podataka o pojavnosti kemijskih kontaminanata u hrani uzorkovanoj tijekom provedbe programa službenih kontrola, podataka o toksičnosti kemijskih tvari iz baze podataka OpenFoodTox Europske agencije za sigurnost hrane te podataka o prehrambenim navikama građana Republike Hrvatske, dobivenih iz HAPIH-ovog nacionalnog istraživanja prehrambenih navika. Metodologija rangiranja rizika obuhvaća dva metodološka pristupa: rangiranje rizika prema vrsti kontaminanta i rangiranje rizika prema posebnim kombinacijama kontaminanata ili skupina kontaminanata i skupina proizvoda. Rezultati primjene metodološkog pristupa rangiranja rizika pokazuju kako postoje mogućnosti za unaprjeđenje procesa kreiranja planova službenih kontrola i strategija uzorkovanja u smislu učinkovitije raspodjele financijskih, vremenskih i ljudskih resursa, putem preusmjeravanja određenog broja uzoraka vezanih za posebne kombinacije kontaminanata ili skupina kontaminanata i skupina proizvoda na druge posebne kombinacije kontaminanata ili skupina kontaminanata i skupina proizvoda koji se uzorkuju. Navedenim pristupom znatno se unaprjeđuje nacionalni sustav sigurnosti hrane, a samim time i zaštita života i zdravlja građana Republike Hrvatske.
- Open Access
- 30 July 2019
- Published by Zadruzna Stampa D.D. in Meso
- Vol. 21 (4) , 379-409
Upotreba, značaj i kontaminanti u začinima i začinskom bilju u proizvodnji toplinski neobrađenih mesnih proizvoda
Začini imaju snažno antimikrobno i antioksidativno djelovanje koje je različito i ovisi o koncentraciji i vrsti aktivnih komponenti. Zahvaljujući ovim učincima začini produžuju trajnost proizvoda sprječavajući rast i razmnožavanje patogenih bakterija koji uzrokuju kvarenje hrane, stoga je sve veća svjesnost potrošača o njihovim učincima dovela do veće upotrebe začina u proizvodnji hrane umjesto primjene kemijskih konzervansa. U posljednje vrijeme primjena začina u proizvodnji toplinski neobrađenih mesnih proizvoda sve je značajnija i učestalija, iako, povijesno gledano, upotreba začina i začinskog bilja upravo za ovakvu svrhu nije nepoznata. Začini se dodaju u tehnološkim fazama proizvodnje toplinski neobrađenih mesnih proizvoda zbog poboljšanja mirisa, okusa i probavljivosti pri čemu se, ovisno o vrsti proizvoda i interakcijama drugih fizikalno-kemijskih komponenti tijekom pojedinih faza proizvodnje, formira aroma kao prepoznatljiva odlika finalnog mesnog proizvoda. Sa stajališta zakonodavstva i sigurnosti hrane definirane su najveće dopuštene količine pojedinih kontaminanata za određene vrste začina, kao i maksimalne razine ostataka pesticida, kako bi se osigurala njihova ispravnost, kao i sigurnost konačnog proizvoda.
- 30 July 2019
- Published by Zadruzna Stampa D.D. in Meso
- Vol. 21 (4) , 379-409
Open AccessUpotreba, značaj i kontaminanti u začinima i začinskom bilju u proizvodnji toplinski neobrađenih mesnih proizvoda
Začini imaju snažno antimikrobno i antioksidativno djelovanje koje je različito i ovisi o koncentraciji i vrsti aktivnih komponenti. Zahvaljujući ovim učincima začini produžuju trajnost proizvoda sprječavajući rast i razmnožavanje patogenih bakterija koji uzrokuju kvarenje hrane, stoga je sve veća svjesnost potrošača o njihovim učincima dovela do veće upotrebe začina u proizvodnji hrane umjesto primjene kemijskih konzervansa. U posljednje vrijeme primjena začina u proizvodnji toplinski neobrađenih mesnih proizvoda sve je značajnija i učestalija, iako, povijesno gledano, upotreba začina i začinskog bilja upravo za ovakvu svrhu nije nepoznata. Začini se dodaju u tehnološkim fazama proizvodnje toplinski neobrađenih mesnih proizvoda zbog poboljšanja mirisa, okusa i probavljivosti pri čemu se, ovisno o vrsti proizvoda i interakcijama drugih fizikalno-kemijskih komponenti tijekom pojedinih faza proizvodnje, formira aroma kao prepoznatljiva odlika finalnog mesnog proizvoda. Sa stajališta zakonodavstva i sigurnosti hrane definirane su najveće dopuštene količine pojedinih kontaminanata za određene vrste začina, kao i maksimalne razine ostataka pesticida, kako bi se osigurala njihova ispravnost, kao i sigurnost konačnog proizvoda.
- 14 June 2019
- Published by Zadruzna Stampa D.D. in Meso
- Vol. 21 (3) , 269-278
Konzerviranje rakova upotrebom sumpornog dioksida i sulfita (E 220 – E 228)
Food additives are substances of known chemical composition that are neither consumed as food nor typical food ingredients, regardless of their nutritional value, but are instead added to foodstuffs to perform certain technological functions and retain certain sensory properties of food. Additives that are widely applied in food industry include sulphur dioxide (SO2) and sulphites (E 220 – E 228). Sulphur dioxide and its derivatives are added to foodstuffs in order to inhibit and control the growth of microorganisms, for the purpose of prevention of non-enzymatic browning and inhibition of enzyme-catalysed reactions, as well as antioxidants and reducing agents.Food to which they are most often added includes various dried fruits, certain species of crabs and molluscs, fruit juices, beer, wine and other products. Since harmful effects of sulphur dioxide and sulphites are most commonly associated with allergic reactions to food, it is, therefore, necessary to inform consumers of their presence in food, even when they are present in very small quantities, because their quantity itself does not exclude the possibility of an allergic reaction. The use of sulphur dioxide and sulphites in the processing of crabs (scampi, shrimp, and lobster) is justified by their preservative effect on slowing the growth of bacteria and preventing the formation of melanomas that manifest by the emergence of black spots on crab shell caused by the polyphenol oxidase enzyme activity. Sulphur dioxide and sulphites are regulated by Regulation (EC) No. 1333/2008 of the European Parliament and of the Council of 16 December 2008 on food additives as amended by Commission Regulation (EU) No. 1129/2011 amending Annex II to Regulation (EC) No 1333/2008 of the European Parliament and of the Council by establishing a Union list of food additives. In 1993, the International Agency for Research on Cancer (IARC) classified sulphur dioxide and sulphites as Group 3, meaning they are not classifiable as to their carcinogenicity to humans. The European Food Safety Authority (EFSA) has, in its Scientific Opinion on the re-evaluation of sulphur dioxide (E 220), sodium sulphite (E 221), sodium bisulphite (E 222), sodium metabisulphite (E 223), potassium metabisulphite (E 224), calcium sulphite (E 226), calcium bisulphite (E 227) and potassium bisulphite (E 228) as food additives, confirmed that the current acceptable daily intake (ADI) of 0.7 mg SO2 equivalent/kg of body weight per day would remain adequate.
- 14 June 2019
- Published by Zadruzna Stampa D.D. in Meso
- Vol. 21 (3) , 269-278
Konzerviranje rakova upotrebom sumpornog dioksida i sulfita (E 220 – E 228)
Food additives are substances of known chemical composition that are neither consumed as food nor typical food ingredients, regardless of their nutritional value, but are instead added to foodstuffs to perform certain technological functions and retain certain sensory properties of food. Additives that are widely applied in food industry include sulphur dioxide (SO2) and sulphites (E 220 – E 228). Sulphur dioxide and its derivatives are added to foodstuffs in order to inhibit and control the growth of microorganisms, for the purpose of prevention of non-enzymatic browning and inhibition of enzyme-catalysed reactions, as well as antioxidants and reducing agents.Food to which they are most often added includes various dried fruits, certain species of crabs and molluscs, fruit juices, beer, wine and other products. Since harmful effects of sulphur dioxide and sulphites are most commonly associated with allergic reactions to food, it is, therefore, necessary to inform consumers of their presence in food, even when they are present in very small quantities, because their quantity itself does not exclude the possibility of an allergic reaction. The use of sulphur dioxide and sulphites in the processing of crabs (scampi, shrimp, and lobster) is justified by their preservative effect on slowing the growth of bacteria and preventing the formation of melanomas that manifest by the emergence of black spots on crab shell caused by the polyphenol oxidase enzyme activity. Sulphur dioxide and sulphites are regulated by Regulation (EC) No. 1333/2008 of the European Parliament and of the Council of 16 December 2008 on food additives as amended by Commission Regulation (EU) No. 1129/2011 amending Annex II to Regulation (EC) No 1333/2008 of the European Parliament and of the Council by establishing a Union list of food additives. In 1993, the International Agency for Research on Cancer (IARC) classified sulphur dioxide and sulphites as Group 3, meaning they are not classifiable as to their carcinogenicity to humans. The European Food Safety Authority (EFSA) has, in its Scientific Opinion on the re-evaluation of sulphur dioxide (E 220), sodium sulphite (E 221), sodium bisulphite (E 222), sodium metabisulphite (E 223), potassium metabisulphite (E 224), calcium sulphite (E 226), calcium bisulphite (E 227) and potassium bisulphite (E 228) as food additives, confirmed that the current acceptable daily intake (ADI) of 0.7 mg SO2 equivalent/kg of body weight per day would remain adequate.