Abstract
Igra je čovjeku urođena, ugodna i slobodna aktivnost, te je stoga jedna od metoda i strategija suvremenoga nastavnog procesa. Igra čini nastavu zanimljivijom, motivira učenike, povećava njihovu pažnju i koncentraciju te lakše i brže usvajanje obrazovnoga sadržaja, osobito apstraktnoga sadržaja kao što je jezik. Iako već ranije započeto, pandemijsko je vrijeme doprinijelo sve većoj uporabi računala i računalnih igara u nastavi. Upravo zato željeli smo istražiti povećava li uspjeh u učenju jezičnih sadržaja uporaba motivacijske računalne igre te ispitati stavove učenika i učitelja o igri unastavi te o uporabi edukativnih računalnih igara (N = 47). Kako smo i očekivali, dobiveni su rezultati pokazali kako učenici imaju pozitivan stav o igri u nastavi te o računalnoj igri, ali da se u nastavi Hrvatskoga jezika igraju tek ponekad iako se u igri osjećaju uzbuđeno, dobro i ugodno te tako lakše uče. Ipak, provedba motivacijske igre nije pokazala značajan uspjeh u jezičnome znanju učenika.