Dalida Galović
Current Organizations / Institutes
The organizations/institutes from the scholar's latest article
Research Subjects
Dalida Galović has a total of 20 co-authors. Here are the top co-authors by number of shared publications:
- Danijela Samac
Faculty of Agrobiotechnical Sciences Osijek, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Vladimira Preloga 1, 31000 Osijek, Croatia
3 shared publications - Ivana Prakatur
Sveučilište J. J. Strossmayera, Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek
2 shared publications Vladimir Margeta
Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku
2 shared publications- Zvonimir Steiner
Faculty of Agrobiotechnical Sciences Osijek, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Vladimira Preloga 1, 31000 Osijek, Croatia
2 shared publications Božica Lachner
DVM - Agricultural Food Company Valpovo Ltd., A. B. Šimića 27, Valpovo, Croatia
1 shared publicationDubravko Škorput
Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
1 shared publication
Latest Publications
- 10 July 2026
- Published by Zadruzna Stampa D.D. in Meso
- Vol. 28 (4) , 332-339
Potencijal primjene bamije (Abelmoschus esculentus L.) kao fitogenog dodatka u hranidbi domaćih životinja
Suvremena stočarska proizvodnja suočava se s izazovima pronalaženja alternativnih izvora hrane koji istovremeno potiču rast i poboljšavaju zdravstveni status životinja. Zbog sve strožih regulativa o uporabi antibiotika te rastuće zabrinutosti zbog razvoja antimikrobne rezistencije, istraživanja su usmjerena na pronalazak prirodnih bioaktivnih tvari. Posljednjih godina, bamija privlači pozornost znanstvene zajednice kao potencijalni prirodni ftobiotik. Iako se prvenstveno uzgaja radi mladih plodova za ljudsku prehranu, nusproizvodi bamije (lišće, stabljike i prezreli plodovi) predstavljaju neiskorišten resurs u hranidbi domaćih životinja. Fitogeni dodatci u hrani za životinje poboljšavaju apetit i konzumaciju hrane, potiču lučenje probavnih enzima i aktiviraju antioksidanse, imaju antibakterijska i antivirusna svojstva koja pojačavaju imunološki odgovor. Nutritivna vrijednost bamije značajno varira ovisno o morfološkom dijelu biljke. Dok svježi plodovi osiguravaju nizak energetski unos uz visoku koncentraciju dijetalnih topljivih vlakana, vitamina i minerala, zrelo sjeme predstavlja najkoncentriraniji izvor nutrijenata. Kemijske analize potvrđuju da sjeme sadrži do 21 % bjelančevina i 14 % masti, s povoljnim profilom aminokiselina. Listovi bamije, s udjelom bjelančevina od oko 15-20 % u suhoj tvari mogu poslužiti kao kvalitetna zamjena za dio bjelančevinastih krmiva u obrocima preživača i kunića. Poseban značaj pridaje se sluzi bamije koja se sastoji od kompleksnih kiselih polisaharida. Ovi spojevi djeluju kao prirodni prebiotici. Polisaharidi bamije modifciraju crijevnu mikrofloru tako da potiču rast korisnih bakterija mliječne kiseline, dok istovremeno inhibiraju kolonizaciju patogena poput Escherichia coli. Ranija istraživanja ukazuju na to, da niske doze praha bamije značajno poboljšavaju kvalitetu mesa, zdravlje crijevne mikroflore te imaju hepatoprotektivni i nefroprotektivni učinak kod domaćih životinja. Dodatak brašna od lista bamije u obroke kokoši nesilica rezultira boljom pigmentacijom žumanjka, povećanjem debljine ljuske jaja, a jedan od najvažnijih nalaza je hipolipidemični učinak jer redovita konzumacija suplemenata na bazi bamije dovodi do smanjenja razine kolesterola u jajima, čineći ih nutritivno poželjnijima za prehranu ljudi što bamiju pozicionira kao perspektivan ftogeni aditiv. Biljke bamije mogu podnijeti dulja razdoblja izravne sunčeve svjetlost (otporne su na vlagu, sušu i vrućinu) te se mogu prilagoditi raznim tlima zbog čega bi bamija mogla postati ključna komponenta održivih sustava hranidbe u budućnosti.
- 10 July 2026
- Published by Zadruzna Stampa D.D. in Meso
- Vol. 28 (4) , 332-339
Potencijal primjene bamije (Abelmoschus esculentus L.) kao fitogenog dodatka u hranidbi domaćih životinja
Suvremena stočarska proizvodnja suočava se s izazovima pronalaženja alternativnih izvora hrane koji istovremeno potiču rast i poboljšavaju zdravstveni status životinja. Zbog sve strožih regulativa o uporabi antibiotika te rastuće zabrinutosti zbog razvoja antimikrobne rezistencije, istraživanja su usmjerena na pronalazak prirodnih bioaktivnih tvari. Posljednjih godina, bamija privlači pozornost znanstvene zajednice kao potencijalni prirodni ftobiotik. Iako se prvenstveno uzgaja radi mladih plodova za ljudsku prehranu, nusproizvodi bamije (lišće, stabljike i prezreli plodovi) predstavljaju neiskorišten resurs u hranidbi domaćih životinja. Fitogeni dodatci u hrani za životinje poboljšavaju apetit i konzumaciju hrane, potiču lučenje probavnih enzima i aktiviraju antioksidanse, imaju antibakterijska i antivirusna svojstva koja pojačavaju imunološki odgovor. Nutritivna vrijednost bamije značajno varira ovisno o morfološkom dijelu biljke. Dok svježi plodovi osiguravaju nizak energetski unos uz visoku koncentraciju dijetalnih topljivih vlakana, vitamina i minerala, zrelo sjeme predstavlja najkoncentriraniji izvor nutrijenata. Kemijske analize potvrđuju da sjeme sadrži do 21 % bjelančevina i 14 % masti, s povoljnim profilom aminokiselina. Listovi bamije, s udjelom bjelančevina od oko 15-20 % u suhoj tvari mogu poslužiti kao kvalitetna zamjena za dio bjelančevinastih krmiva u obrocima preživača i kunića. Poseban značaj pridaje se sluzi bamije koja se sastoji od kompleksnih kiselih polisaharida. Ovi spojevi djeluju kao prirodni prebiotici. Polisaharidi bamije modifciraju crijevnu mikrofloru tako da potiču rast korisnih bakterija mliječne kiseline, dok istovremeno inhibiraju kolonizaciju patogena poput Escherichia coli. Ranija istraživanja ukazuju na to, da niske doze praha bamije značajno poboljšavaju kvalitetu mesa, zdravlje crijevne mikroflore te imaju hepatoprotektivni i nefroprotektivni učinak kod domaćih životinja. Dodatak brašna od lista bamije u obroke kokoši nesilica rezultira boljom pigmentacijom žumanjka, povećanjem debljine ljuske jaja, a jedan od najvažnijih nalaza je hipolipidemični učinak jer redovita konzumacija suplemenata na bazi bamije dovodi do smanjenja razine kolesterola u jajima, čineći ih nutritivno poželjnijima za prehranu ljudi što bamiju pozicionira kao perspektivan ftogeni aditiv. Biljke bamije mogu podnijeti dulja razdoblja izravne sunčeve svjetlost (otporne su na vlagu, sušu i vrućinu) te se mogu prilagoditi raznim tlima zbog čega bi bamija mogla postati ključna komponenta održivih sustava hranidbe u budućnosti.
- Open Access
- 12 January 2026
- Published by Hrvatsko Agronomsko Drustvo in Krmiva
- Vol. 67 (2) , 99-109
Svinjogojska proizvodnja u Hrvatskoj – analiza stanja i perspektive
Svinjogojska proizvodnja u Republici Hrvatskoj doživjela je zadnjih desetljeća značajne promjene kako u proizvodnome i organizacijskom smislu, tako i u provedbi uzgojno-selekcijskih postupaka. Činjenica je da se obujam proizvodnje i ukupan broj svinja značajno smanjio, a razlozi navedenoga stanja leže u posljedicama ratnoga stanja, neadekvatnoj prilagodbi tržišnim uvjetima poslovanja, izloženosti globalnim tržišnim i biosigurnosnim rizicima te u nedostatku jasne vizije nositelja agrarne politike u strateškome pozicioniranju svinjogojstva kao jedne od najznačajnijih poljoprivrednih grana u nas. Značajni doprinos razvoju svinjogojstva ima provedba uzgojno-selekcijskih postupaka. Temelji nacionalnoga uzgojnog programa u svinjogojstvu postavljeni su sredinom 90-ih godina prošloga stoljeća, a uz manje izmjene i dopune te promjenu načina genetskoga vrjednovanja životinja primjenjuje se i danas. U posljednjih 20 godina svinje se u nacionalnome uzgojnom programu vrjednuju BLUP-om ili metodom najboljega linearnog nepristranog predviđanja koja je zamijenila dotad korištene selekcijske indekse. Uslijed primjene genetske evaluacije BLUP-om došlo je i do značajnih promjena u strukturi populacije i genetskome sastavu svinja. Tijekom protekloga razdoblja došlo je i do značajnijega povećanja uzgoja autohtonih pasmina svinja, turopoljske svinje, crne slavonske svinje te banijske šare svinje, a sve više se uzgaja i tradicionalna pasmina mangulica. Opstanak ovih pasmina temelji se na programima uzgoja i genetske revitalizacije, a uzgajivačima se dodjeljuju financijske potpore kako bi se potaknula reprodukcija ovih pasmina i spriječio njihov nestanak. Općenito se može reći da svinjogojstvo u Hrvatskoj ima perspektivu te da se trenutačno stanje može popraviti ako se definiraju jasne strateške odrednice i hrvatsko svinjogojstvo transformira u smjeru održivih proizvodnih sustava koji će se temeljiti na standardizaciji i visokoj finalizaciji svinjetine, prije svega brojnim zaštićenim i tradicionalnim proizvodima te gastronomskim kanalima turističkog sektora.
- 12 January 2026
- Published by Hrvatsko Agronomsko Drustvo in Krmiva
- Vol. 67 (2) , 99-109
Open AccessSvinjogojska proizvodnja u Hrvatskoj – analiza stanja i perspektive
Svinjogojska proizvodnja u Republici Hrvatskoj doživjela je zadnjih desetljeća značajne promjene kako u proizvodnome i organizacijskom smislu, tako i u provedbi uzgojno-selekcijskih postupaka. Činjenica je da se obujam proizvodnje i ukupan broj svinja značajno smanjio, a razlozi navedenoga stanja leže u posljedicama ratnoga stanja, neadekvatnoj prilagodbi tržišnim uvjetima poslovanja, izloženosti globalnim tržišnim i biosigurnosnim rizicima te u nedostatku jasne vizije nositelja agrarne politike u strateškome pozicioniranju svinjogojstva kao jedne od najznačajnijih poljoprivrednih grana u nas. Značajni doprinos razvoju svinjogojstva ima provedba uzgojno-selekcijskih postupaka. Temelji nacionalnoga uzgojnog programa u svinjogojstvu postavljeni su sredinom 90-ih godina prošloga stoljeća, a uz manje izmjene i dopune te promjenu načina genetskoga vrjednovanja životinja primjenjuje se i danas. U posljednjih 20 godina svinje se u nacionalnome uzgojnom programu vrjednuju BLUP-om ili metodom najboljega linearnog nepristranog predviđanja koja je zamijenila dotad korištene selekcijske indekse. Uslijed primjene genetske evaluacije BLUP-om došlo je i do značajnih promjena u strukturi populacije i genetskome sastavu svinja. Tijekom protekloga razdoblja došlo je i do značajnijega povećanja uzgoja autohtonih pasmina svinja, turopoljske svinje, crne slavonske svinje te banijske šare svinje, a sve više se uzgaja i tradicionalna pasmina mangulica. Opstanak ovih pasmina temelji se na programima uzgoja i genetske revitalizacije, a uzgajivačima se dodjeljuju financijske potpore kako bi se potaknula reprodukcija ovih pasmina i spriječio njihov nestanak. Općenito se može reći da svinjogojstvo u Hrvatskoj ima perspektivu te da se trenutačno stanje može popraviti ako se definiraju jasne strateške odrednice i hrvatsko svinjogojstvo transformira u smjeru održivih proizvodnih sustava koji će se temeljiti na standardizaciji i visokoj finalizaciji svinjetine, prije svega brojnim zaštićenim i tradicionalnim proizvodima te gastronomskim kanalima turističkog sektora.
- 14 October 2025
- Published by Zadruzna Stampa D.D. in Meso
- Vol. 27 (5) , 398-405
Uzgoj peradi u sustavima održivog gospodarenja
Uzgoj peradi u sustavima održivog gospodarenja usmjeren je na očuvanje okoliša, dobrobit životinja i proizvodnju kvalitetne hrane. Ovi sustavi omogućuju peradi prirodnije uvjete života, smanjujuupotrebu kemikalija i štite prirodne resurse. Kroz korištenje lokalnih resursa i pravilno gospodarenjeotpadom, doprinosi se razvoju lokalne zajednice i održivom razvoju. Održivi uzgoj peradi postaje svevažniji za budućnost poljoprivrede, zdravlje ljudi i očuvanje okoliša. Sustavi održivog uzgoja peradi nedonose samo koristi za okoliš i životinje, već i za potrošače, koji sve više traže proizvode lokalnog podrijetla, uzgojene uz poštovanje načela održivosti i dobrobiti životinja, jer takav način proizvodnje ima svebitniju ulogu u razvoju lokalne poljoprivrede, jačanju ruralnih zajednica i očuvanju biološke raznolikosti. Dugoročno, održivi uzgoj peradi može postati ključna komponenta prehrambene sigurnosti i zdravlja ljudi, uz očuvanje prirodnih resursa za buduće generacije.
- 14 October 2025
- Published by Zadruzna Stampa D.D. in Meso
- Vol. 27 (5) , 398-405
Uzgoj peradi u sustavima održivog gospodarenja
Uzgoj peradi u sustavima održivog gospodarenja usmjeren je na očuvanje okoliša, dobrobit životinja i proizvodnju kvalitetne hrane. Ovi sustavi omogućuju peradi prirodnije uvjete života, smanjujuupotrebu kemikalija i štite prirodne resurse. Kroz korištenje lokalnih resursa i pravilno gospodarenjeotpadom, doprinosi se razvoju lokalne zajednice i održivom razvoju. Održivi uzgoj peradi postaje svevažniji za budućnost poljoprivrede, zdravlje ljudi i očuvanje okoliša. Sustavi održivog uzgoja peradi nedonose samo koristi za okoliš i životinje, već i za potrošače, koji sve više traže proizvode lokalnog podrijetla, uzgojene uz poštovanje načela održivosti i dobrobiti životinja, jer takav način proizvodnje ima svebitniju ulogu u razvoju lokalne poljoprivrede, jačanju ruralnih zajednica i očuvanju biološke raznolikosti. Dugoročno, održivi uzgoj peradi može postati ključna komponenta prehrambene sigurnosti i zdravlja ljudi, uz očuvanje prirodnih resursa za buduće generacije.
- Open Access
- 21 October 2019
- Published by Hrvatsko Agronomsko Drustvo in Stočarstvo
- Vol. 73 (1-2) , 3-10
Utjecaj genotipa na svojstva polovica i kvalitetu mesa tovljenika crnih slavonskih svinja i njihovih križanaca s durokom uzgajanih u ekstenzivnom sustavu
Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj genotipa na svojstva polovica i kvalitetu mesa tovljenika crnih slavonskih svinja (CS) te križanaca crnih slavonskih svinja s durokom (CSxD) uzgajanih u ekstenzivnom sustavu. U istraživanju je korišteno 40 svinja koje su podijeljene u dvije skupine s obzirom na genotip; crne slavonske svinje (CS, n=20) te križanci crne slavonske svinje s durokom (CSxD, n=20). Svinje su zaklane u dobi od 550 dana. Od klaoničkih svojstava i parametara kvalitete polovice u radu su prikazani rezultati mase polovica, dužine polovica (mjera „a“ i mjera „b“), debljine slanine (s) i mišića (m), dužine i opsega buta, pH45 i pH24 u m. semimebranosus i m. longissimus dorsi, boja mesa (CIE L*a*b*), kalo kuhanja i instrumentalna nježnost mesa. Rezultati istraživanja su ukazali na to da se križanjem crne slavonske pasmine i durok pasmine mogu proizvesti križanci dužeg trupa te većeg opsega buta u odnosu na čiste crne slavonske svinje. Nadalje, kod crnih slavonskih svinja je utvrđena veća debljina leđne slanine u odnosu na križance s durokom. Statistički značajan utjecaj genotipa utvrđen je za pH24 izmjerenu u butu (P<0,001), CIE a* vrijednost boje (P<0,01), kalo kuhanja (P<0,001) te instrumentalnu nježnost mesa (P<0,01).
- 21 October 2019
- Published by Hrvatsko Agronomsko Drustvo in Stočarstvo
- Vol. 73 (1-2) , 3-10
Open AccessUtjecaj genotipa na svojstva polovica i kvalitetu mesa tovljenika crnih slavonskih svinja i njihovih križanaca s durokom uzgajanih u ekstenzivnom sustavu
Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj genotipa na svojstva polovica i kvalitetu mesa tovljenika crnih slavonskih svinja (CS) te križanaca crnih slavonskih svinja s durokom (CSxD) uzgajanih u ekstenzivnom sustavu. U istraživanju je korišteno 40 svinja koje su podijeljene u dvije skupine s obzirom na genotip; crne slavonske svinje (CS, n=20) te križanci crne slavonske svinje s durokom (CSxD, n=20). Svinje su zaklane u dobi od 550 dana. Od klaoničkih svojstava i parametara kvalitete polovice u radu su prikazani rezultati mase polovica, dužine polovica (mjera „a“ i mjera „b“), debljine slanine (s) i mišića (m), dužine i opsega buta, pH45 i pH24 u m. semimebranosus i m. longissimus dorsi, boja mesa (CIE L*a*b*), kalo kuhanja i instrumentalna nježnost mesa. Rezultati istraživanja su ukazali na to da se križanjem crne slavonske pasmine i durok pasmine mogu proizvesti križanci dužeg trupa te većeg opsega buta u odnosu na čiste crne slavonske svinje. Nadalje, kod crnih slavonskih svinja je utvrđena veća debljina leđne slanine u odnosu na križance s durokom. Statistički značajan utjecaj genotipa utvrđen je za pH24 izmjerenu u butu (P<0,001), CIE a* vrijednost boje (P<0,01), kalo kuhanja (P<0,001) te instrumentalnu nježnost mesa (P<0,01).
- Open Access
- 10 June 2019
- Published by Faculty of Agrobiotechnical Sciences Osijek in Poljoprivreda
- Vol. 25 (1) , 69-75
Performance indicators of broilers fed propolis and bee pollen additive
The aim of this study was to determine the effect of diet supplementation with propolis and/or bee pollen on the performance indicators of broilers. This experimental study was conducted on 200 Ross 308 broilers equally distributed by sex and divided into five groups. Throughout the whole study the control group of chickens was fed feed mixture. Feed mixture fed to the experimental groups of chickens contained additives (propolis and/or bee pollen, each supplement separately or in combination in a certain proportion). The average values of broilers body weight were significantly higher on 7th (p=0.001), 14th, 21st, 28th, 35th (p<0.001) and 42nd (p=0.002) day of feeding in the experimental groups of broilers compared to the control group. The average values of broilers weight gain were significantly higher on 1st (p<0.001), 2nd (p=0.002), 3rd (p<0.001), 4th (p=0.029) and 5th (p=0.009) week of feeding in the experimental groups of broilers compared to the control group. This study has undoubtedly shown that propolis and bee pollen have significant positive effect on performance indicators of broilers.
- 10 June 2019
- Published by Faculty of Agrobiotechnical Sciences Osijek in Poljoprivreda
- Vol. 25 (1) , 69-75
Open AccessPerformance indicators of broilers fed propolis and bee pollen additive
The aim of this study was to determine the effect of diet supplementation with propolis and/or bee pollen on the performance indicators of broilers. This experimental study was conducted on 200 Ross 308 broilers equally distributed by sex and divided into five groups. Throughout the whole study the control group of chickens was fed feed mixture. Feed mixture fed to the experimental groups of chickens contained additives (propolis and/or bee pollen, each supplement separately or in combination in a certain proportion). The average values of broilers body weight were significantly higher on 7th (p=0.001), 14th, 21st, 28th, 35th (p<0.001) and 42nd (p=0.002) day of feeding in the experimental groups of broilers compared to the control group. The average values of broilers weight gain were significantly higher on 1st (p<0.001), 2nd (p=0.002), 3rd (p<0.001), 4th (p=0.029) and 5th (p=0.009) week of feeding in the experimental groups of broilers compared to the control group. This study has undoubtedly shown that propolis and bee pollen have significant positive effect on performance indicators of broilers.