JŠJosip Šabić

Josip Šabić

*This is an algorithmically generated author record based on publicly available information.

Current Organizations / Institutes

The organizations/institutes from the scholar's latest article


Josip Šabić has a total of 16 co-authors. Here are the top co-authors by number of shared publications:


Latest Publications

  • Students’ self-efficacy for higher education: Intersectionality of gender, place of residence, cultural and economic capital

    by Branislava Baranović, Josip Šabić

    Achieving gender equality in self-efficacy for higher education (HE) is essential for meeting Europe’s strategic goals of increasing access to HE and narrowing gender disparities. Our study examines gender disparities in self-efficacy for pursuing HE, including intersecting influences of gender, cultural capital, economic capital and residential location. Building on Bandura’s concept of self-efficacy and its application in research, we define self-efficacy for HE as a student’s confidence in their ability to successfully carry out the necessary tasks for enrollment and completion of their desired study program and as a concept that reflects complex intersectional inequalities influenced by both individual and social factors across various societal contexts. We employed a quantitative intersectional approach grounded in McCall’s multicategorical complexity framework. The study was conducted with a nationally representative sample of Croatian upper secondary school students in 2021. The findings revealed that urban residence, along with higher cultural and economic capital, significantly influenced self-efficacy for HE. Boys demonstrated slightly higher self-efficacy than girls. Cultural capital exerted a slightly stronger impact among male students and among students from rural areas. The study is discussed in the context of its contribution to quantitative intersectional research and policies aimed at addressing gender inequalities in HE in Europe.

  • Open Access

    Equitably Undeterred? Persistence of Education Mobility and Migration Intent among Upper Secondary Education Students throughout the COVID-19 Pandemic

    by Teo Matković, Margareta Gregurović, Josip Šabić

    This paper aims to explore the effects of the pandemic on future mobility aspirations, as COVID-19 pandemic induced disruptions in overall educational experience and international mobility. The authors assess whether the hardship caused by the pandemic has affected Croatian upper secondary school students’ international migration intent and aspirations for studying abroad. To that cause, authors combine three large-scale nationally representative studies conducted in the pre-pandemic (2017), pandemic (2021) and late-pandemic (2022) period. The results indicate that the number of days school spent in remote learning proved modestly associated with lower intent to migrate or to study abroad in 2021. However, contrary to expectations drawn from literature, the prevalence of intent of moving abroad remained persistent compared to pre-pandemic, while aspirations for studying abroad increased. The expected moderation effects of students’ socio-economic background on migration intent during the pandemic and school closure, failed to materialize, except for migration intent in 2021, when having tertiary-educated parents proved more advantageous. In line with recent Eurobarometer surveys, our analysis imply little evidence of long-term devaluation of mobility capital among Croatian upper secondary students, as the moderators throttling mobility aspirations have likely receded.


  • Obrazovne nejednakosti u srednjoškolskom obrazovanju iz učeničke i nastavničke perspektive

    by Saša Puzić, Iris Marušić, Jelena Matić Bojić, Ivana Pikić Jugović, Josip Šabić

    Cilj istraživanja prikazanog u ovoj monografiji bio je produbiti razumijevanje različitih aspekata obrazovnih nejednakosti u srednjoškolskom obrazovanju iz učeničke i nastavničke perspektive. U tu svrhu prvo su predstavljene neke od teorija važnih za objašnjenje i razumijevanje obrazovnih nejednakosti (teorija kulturne reprodukcije, teorija situiranih očekivanja i vrijednosti, teorija prijetnje stereotipom i model manjinskog stresa), zajedno s pregledom recentnih istraživanja obrazovnih nejednakosti u srednjoškolskom obrazovanju u Hrvatskoj. U drugom dijelu izloženi su rezultati aktualnog kvantitativnog i kvalitativnog istraživanja s učenicima i nastavnicima srednjih škola. Istraživanje je provedeno u 25 srednjih škola iz Grada Zagreba te Krapinsko-zagorske, Međimurske, Varaždinske i Zagrebačke županije. Provedena su anketna istraživanja s učenicima (N=1238) i nastavnicima (N=268), te fokus grupe s učenicima i intervjui s nastavnicima. Rezultati kvantitativnog istraživanja s učenicima pokazuju da su nejednakosti u obrazovnim ishodima i dobrobiti učenika povezani s društvenim porijeklom, vrstom školskog programa, rodom, kao i sa statusom ranjivosti učenika. Razgovori s učenicima upućuju na razmjernu osviještenost nepovoljnog položaja određenih skupina učenika u školi. Učenici pritom posebno izdvajaju učenike s teškoćama i učenike s (financijski ili relacijski) nepovoljnom obiteljskom situacijom, dok se druge skupine učenika u nepovoljnom položaju spominju rijetko (npr. učenici-putnici) ili se uopće ne navode. Nastavnici su u svojim procjenama anketom ispitanih aspekata obrazovnih nejednakosti razmjerno homogeni, posebno s obzirom na dob i predmetno područje u kojem poučavaju. U tom smislu njihove odgovore obilježava visoka razina prihvaćanja i poštivanja vrijednosti jednakosti i sociokulturne različitosti, kao i pozitivna procjena školske klime. Kada je riječ o učenicima u nepovoljnom položaju u školi, nastavnici smatraju da siromaštvo i konfliktni odnosi u obitelji, problemi mentalnog zdravlja, invaliditet i zdravstvene poteškoće najviše smanjuju šanse učenika za uspjeh u srednjoj školi. Nasuprot tome, individualna obilježja učenika poput roda, seksualne orijentacije ili etničke pripadnosti znatno manji postotak nastavnika doživljava kao izvor ranjivosti koji može umanjiti obrazovne šanse učenika. Da se adresiranje različitih oblika ranjivosti u školi ne odvija bez poteškoća, vidljivo je iz razgovora s nastavnicima u kojima se ukazuje na brojne izazove u radu s učenicima u nepovoljnom položaju, kao i na moguće predrasude samih nastavnika prema ranjivim učenicima u školi. Dobiveni nalazi potvrđuju da je obrazovne nejednakosti potrebno adresirati s obzirom na razlike u obrazovnim ishodima, ali i s obzirom na razlike u dobrobiti učenika. Naglašava se da je takva integralna perspektiva važan preduvjet da škole, u većoj mjeri nego do sada, kompenziraju obrazovne prilike i mogućnosti za pojedince iz različitih skupina u nepovoljnom položaju.


  • Primjena IKT-a u procesu učenja, poučavanja i vrednovanja u srednjim strukovnim školama

    by Silvia Rogošić, Branislava Baranović, Josip Šabić

    Tekst se zasniva na rezultatima empirijskog istraživanja o primjeni informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT) u srednjim strukovnim školama u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji. Analizirani su intervjui s nastavnicima (N=29) i fokus grupe s učenicima srednjih strukovnih škola (6 grupa, N=48). Ispitivalo se s kojim ciljem i na koje načine nastavnici i učenici najčešće koriste IKT, što smatraju prednostima, a što nedostacima pri korištenju IKT-a u nastavne svrhe te koji su njihovi prijedlozi za unaprjeđenje primjene IKT-a u školi. U tekstu se također analizira je li primjena IKT-a u funkciji konstruktivističke nastave. Nalazi pokazuju da nastavnici koriste IKT gotovo svakodnevno, ali u nastavi i dalje dominiraju tradicionalne metode poučavanja. Prema mišljenju nastavnika, najčešće su prepreke za adekvatnu primjenu IKT-a u nastavi nedovoljna informatička opremljenost škola, zastarjeli školski kurikulumi te manjkavosti u formalnom obrazovanju, kao i u dodatnim edukacijama nastavnika koje ih ne pripremaju na prikladan način za primjenu IKT-a u nastavi. Osim navedenog, nastavnici ističu i nedostatak vremena te niske prihode zbog kojih često nisu motivirani za kompleksnije načine korištenja IKT-a u nastavi.


  • O podzastupljenim i ranjivim skupinama studenata

    by Saša Puzić, Nikola Baketa, Branislava Baranović, Margareta Gregurović, Teo Matković, Mirta Mornar, Iva Odak, Josip Šabić

    Adresiranje prepreka s kojima se susreću studenti iz ranjivih skupina implicira da se jednakost šansi u visokom obrazovanju ne može svesti isključivo na formalno omogućavanje pristupa visokom obrazovanju, već da ono zahtijeva jasnu artikulaciju „stvarnih opcija“ kojima raspolažu različite skupine studenata (Lynch i Baker, 2005) i o kojima, u konačnici, ovisi njihov obrazovni uspjeh. Osnovni uvjet za to predstavlja identificiranje relevantnih skupina studenata kao i općih čimbenika koji pridonose njihovoj podzastupljenosti i/ili ranjivosti. Prepoznavanje prepreka osnovni je uvjet za jačanje socijalne dimenzije visokog obrazovanja odnosno za proširenje „stvarnih opcija“ uspješnog studiranja i završavanja studija. Fokus ove studije je stoga stjecanje dubljeg uvida u studentsko iskustvo kako bi se na taj način prepoznale relevantne prepreke koje proizlaze iz pripadnosti ranjivoj skupini. U tu svrhu analiziraju se podaci prikupljeni kroz fokus grupe i intervjue s odabranim podzastupljenim i ranjivim skupinama studenata. Kako je iz tehničkih razloga bilo nemoguće obuhvatiti svih osamnaest skupina popisanih u Nacionalnom planu, ograničili smo se na neke dosad manje istražene skupine: studente izbjeglice i tražitelje azila, studente pripadnike romske manjine, LGBTQ+ studente, studente iz alternativne skrbi, studentice u tehničkom području, studente u humanističkom području te studente djecu hrvatskih branitelja. Pored nalaza o studentskom iskustvu odabranih podzastupljenih i ranjivih skupina studenata, istraživanje uključuje i dvije komplementarne analize vezane uz socijalnu dimenziju visokoškolskog obrazovanja u Hrvatskoj. Prva se odnosi na pregled literature o recentnim istraživanjima podzastupljenih i ranjivih skupina studenata u Hrvatskoj, a druga na analizu recentnih nacionalnih politika i strateških dokumenata visokih učilišta u Hrvatskoj.

  • On underrepresented and vulnerable groups of students

    by Saša Puzić, Nikola Baketa, Branislava Baranović, Margareta Gregurović, Teo Matković, Mirta Mornar, Iva Odak, Josip Šabić

    Addressing the obstacles that students belonging to vulnerable groups are facing implies that equality of chances in higher education cannot be reduced only to the formal enabling of access to higher education. It requires a clear articulation of “real options“ that are at disposal to various groups of students (Lynch and Baker, 2005) and upon which, eventually, depends their educational success. The main precondition for this is the identification of relevant groups of students, and the general factors that contribute to their underrepresentation and/or vulnerability. The recognition of the obstacles is the main precondition for strenghtening the social dimension of higher education, i.e. for the enlargement of “real options“ for successful studying and completing the studies. This study is therefore focused on acquiring a more in-depth insight into student experience, to enable the recognition of relevant obstacles arising from belonging to a vulnerable group. With this purpose, the data gathered in focus groups and interviews with selected underrepresented and vulnerable groups of students are analysed. Since technical reasons prevented us from obtaining data related to all eighteen groups listed in the National Plan, we confined our selection to some so far less explored groups: refuge and asylum seeking students, students belonging to the Roma minority, LGBTQ+ students, students from alternative care, female students in the technical field, male students in humanities, and students who are children of Croatian Homeland War veterans. Besides the findings on the student experience of selected underrepresented and vulnerable groups of students, the study includes two complementary analyses related to the social dimension on higher education in Croatia. The first brings an overview of literature on recent research on underrepresented and vulnerable groups of students in Croatia, and the second includes an analysis of recent national policies and strategic documents of higher education institutions in Croatia.

  • Inozemstvo, Zagreb ili neki drugi grad u Hrvatskoj? Društveno porijeklo, racionalnost izbora i aspiracije srednjoškolaca prema mjestu studiranja

    by Saša Puzić, Josip Šabić, Iva Odak

    U radu se ispituju aspiracije hrvatskih srednjoškolaca kad je riječ o mjestu studiranja (inozemstvo, Zagreb, drugi grad u Hrvatskoj). Teorijsko polazište rada čini teorija racionalnog izbora, koja se koristi pri objašnjenju obrazovnih odluka u periodu obrazovnih tranzicija. Provedena je višerazinska multinomijalna regresijska analiza na nacionalno reprezentativnom uzorku učenika četverogodišnjih srednjih škola (N=10 829). Podatci su prikupljeni tijekom školske godine 2017./2018. Rezultati pokazuju da su aspiracije prema mjestu studiranja povezane s društvenim podrijetlom učenika: veće aspiracije prema studiranju u Zagrebu povezane su s visokoškolskim obrazovanjem barem jednog roditelja te s aktivnim radnim statusom majke i oca, dok su veće aspiracije za studiranjem u inozemstvu povezane s visokoškolskim obrazovanjem obaju roditelja i višim mjesečnim prihodima kućanstva. Učeničke aspiracije prema studiranju u inozemstvu povezane su i s čimbenicima racionalnog izbora: većom brigom za izbjegavanjem silazne društvene mobilnosti, višom samoprocjenom vjerojatnosti uspješnog upisa i završetka studija, nižom procjenom vrijednosti obrazovanja u hrvatskom društvu te višom procjenom nepoštovanja meritokratskih principa u hrvatskom visokom obrazovanju. S druge strane, aspiracije prema studiranju u Zagrebu od navedenih su čimbenika povezane samo s višom procjenom društvene vrijednosti obrazovanja. Svi su učinci bili neovisni o školskom uspjehu učenika. Dobiveni nalazi tumače se u kontekstu horizontalnih nejednakosti u visokom obrazovanju te se upućuje na moguće implikacije nalaza za obrazovnu politiku.


  • Gimnazija ili četverogodišnja strukovna škola? Osobne i socijalne odrednice odabira vrste srednjoškolskog obrazovanja

    by Josip Šabić, Jelena Matić Bojić, Iris Marušić

    Integrativni teorijski modeli, poput socijalno-kognitivne teorije obrazovnih i karijernih izbora, prepoznaju brojnost i složenost odrednica učeničke odluke o odabiru vrste srednjoškolskog obrazovanja. No, malobrojna su istraživanja u kojima se istodobno provjeravao doprinos većeg broja odrednica te odluke. Cilj ovog rada je istražiti doprinos različitih osobnih i socijalnih odrednica učeničkog odabira gimnazijskog ili četverogodišnjeg strukovnog obrazovanja; obrazovnih odabira koji omogućuju izravnu prohodnost prema visokom obrazovanju. Osobne su odrednice spol, školski uspjeh, akademska samoefikasnost, samopoštovanje te čimbenici odabira srednjoškolskog obrazovanja, dok su socijalne odrednice učeničke procjene radnog i obrazovnog statusa roditelja te srednjoškolske aspiracije roditelja za dijete. U istraživanju su korišteni podatci prikupljeni upitnicima na učenicima 7. i 8. razreda 23 zagrebačke osnovne škole (N=784). Testiran je binarni logistički model kojim je ispitan relativni doprinos odrednica u objašnjenju odabira vrste srednjoškolskog obrazovanja. Od osobnih odrednica ulogu u učeničkim odabirima imaju spol, školski uspjeh i samoefikasnost. Četverogodišnje strukovno obrazovanje češće žele upisati mladići, učenici/ce nižeg uspjeha i niže samoefikasnosti. Među socijalnim odrednicama ulogu imaju radna aktivnost majke i srednjoškolska aspiracija roditelja za dijete. Četverogodišnje strukovno obrazovanje češće žele upisati učenici/ce čije su majke radno neaktivne, čiji roditelji žele da oni upišu četverogodišnje strukovno obrazovanje te učenici/ce koji nisu upoznati s aspiracijama svojih očeva za njih. Rezultati potvrđuju dosadašnje nalaze o povezanosti individualnih varijabli poput školskog uspjeha i samoefikasnosti s namjerama učenika vezanim za upis gimnazijskoga ili četverogodišnjeg strukovnog obrazovanja. Među socijalnim odrednicama, aspiracije roditelja pokazale su se važnijima za djetetovu namjeru upisa vrste srednjoškolskog obrazovanja od njihova socioekonomskog statusa.