Radiofarmaci imaju ključnu ulogu u nuklearnoj medicini jer omogućavaju prikaz funkcionalnih i metaboličkih procesa u organizmu. Kvalitet nuklearnomedicinskih snimaka direktno zavisi od pravilnog izbora radiofarmaceutika, njegove pripreme i aplikacije. Faktori kao što su aplicirana aktivnost, radiohemijska čistoća, metoda aplikacije, vrijeme između aplikacije i snimanja te fiziološke karakteristike pacijenta značajno utiču na raspodjelu radiofarmaka i kvalitet dobivenih nuklearnomedicinskih slika. Pravilna aplikacija radiofarmaceutika omogućava optimalnu biodistribuciju radiofarmaka, povećava odnos signal–šum i doprinosi boljoj rezoluciji i kontrastu snimaka. Nepravilna aplikacija može dovesti do pojave artefakata, smanjene dijagnostičke tačnosti, neadekvatne kvantifikacije i/ili pogrešne interpretacije nalaza. Poseban značaj imaju ekstravazacija radiofarmaka, neadekvatna priprema pacijenta i odstupanja od standardiziranih protokola, koji negativno utiču na kvalitet nuklearnomedicinskih snimaka. Savremene nuklearnomedicinske metode, poput SPECT i PET dijagnostike, naročito zahtijevaju preciznu i standardiziranu primjenu radiofarmaceutika kako bi se osigurali pouzdani dijagnostički rezultati uz minimalnu izloženost pacijenta jonizirajućem zračenju. Cilj ovog rada je ukazati na značaj pravilne aplikacije radiofarmaka kao i analizirati faktore koji utiču na kvalitet nuklearnomedicinskih snimaka. Razumijevanje ovih faktora doprinosi unapređenju dijagnostičke tačnosti, sigurnosti pacijenata i ukupnog kvaliteta nuklearnomedicinskih procedura.