ETEnis Tinjak

Enis Tinjak

*This is an algorithmically generated author record based on publicly available information.

Current Organizations / Institutes

The organizations/institutes from the scholar's latest article


Enis Tinjak has a total of 18 co-authors. Here are the top co-authors by number of shared publications:


Latest Publications

  • UTICAJ APLIKACIJE RADIOFARMACEUTIKA NA KVALITET NUKLEARNOMEDICINSKIH SNIMAKA

    by Nusret Salkica, Muamer Terzo, Safet Hadžimusić, Enis Tinjak

    Radiofarmaci imaju ključnu ulogu u nuklearnoj medicini jer omogućavaju prikaz funkcionalnih i metaboličkih procesa u organizmu. Kvalitet nuklearnomedicinskih snimaka direktno zavisi od pravilnog izbora radiofarmaceutika, njegove pripreme i aplikacije. Faktori kao što su aplicirana aktivnost, radiohemijska čistoća, metoda aplikacije, vrijeme između aplikacije i snimanja te fiziološke karakteristike pacijenta značajno utiču na raspodjelu radiofarmaka i kvalitet dobivenih nuklearnomedicinskih slika. Pravilna aplikacija radiofarmaceutika omogućava optimalnu biodistribuciju radiofarmaka, povećava odnos signal–šum i doprinosi boljoj rezoluciji i kontrastu snimaka. Nepravilna aplikacija može dovesti do pojave artefakata, smanjene dijagnostičke tačnosti, neadekvatne kvantifikacije i/ili pogrešne interpretacije nalaza. Poseban značaj imaju ekstravazacija radiofarmaka, neadekvatna priprema pacijenta i odstupanja od standardiziranih protokola, koji negativno utiču na kvalitet nuklearnomedicinskih snimaka. Savremene nuklearnomedicinske metode, poput SPECT i PET dijagnostike, naročito zahtijevaju preciznu i standardiziranu primjenu radiofarmaceutika kako bi se osigurali pouzdani dijagnostički rezultati uz minimalnu izloženost pacijenta jonizirajućem zračenju. Cilj ovog rada je ukazati na značaj pravilne aplikacije radiofarmaka kao i analizirati faktore koji utiču na kvalitet nuklearnomedicinskih snimaka. Razumijevanje ovih faktora doprinosi unapređenju dijagnostičke tačnosti, sigurnosti pacijenata i ukupnog kvaliteta nuklearnomedicinskih procedura.

  • TEHNIKA DUBOKOG INSPIRATORNOG ZADRŽAVANJA DAHA U RADIOTERAPIJSKOM LIJEČENJU KARCINOMA DOJKE

    by Enis Tinjak, Nusret Salkica, Mirjana Ristanić Beroš

    Uvod: Radioterapija predstavlja jednu od standardnih metoda liječenja karcinoma dojke. Međutim, zračenje može biti praćeno neželjenim reakcijama, naročito kada su srce ili pluća uključeni u polje zračenja kod liječenja karcinoma lijeve dojke. Budući da je poznato da zračenje limfnih čvorova unutrašnjeg mliječnog lanca dovodi do povećanja doze zračenja koju prima srce u poređenju sa zračenjem samo cijele dojke ili zida grudnog koša, smanjenje doze za srce i s njom povezane toksičnosti radioterapije može biti od posebnog značaja. Od uvođenja trodimenzionalne konformalne radioterapije (3DCRT), postupci zračenja su značajno unaprijeđeni, što je omogućilo preciznije i konformnije planiranje i primjenu terapije. Važno je napomenuti da savremene tehnike, kao što je radioterapija moduliranog intenziteta (IMRT), smanjuju volumen srca koji prima visoke doze zračenja, ali veći volumen može primiti niže doze zbog raspršenog zračenja povezanog s ovom tehnikom. Kod lokoregionalnog zračenja lijeve dojke, volumetrijska modulirana lučna terapija (VMAT), kao oblik IMRT-a, pokazala je prednosti uporedive sa statičkim IMRT-om, uz značajno kraće vrijeme trajanja terapije. Cilj ovog preglednog rada jeste prikazati stvarni značaj radioterapijske tehnike dubokog inspiratornog zadržavanja daha (Deep Inspiration Breath Hold – DIBH) u svrhu zaštite organa pod rizikom, prvenstveno tokom liječenja karcinoma lijeve dojke. Još jedna tehnika koja se može koristiti za smanjenje doze zračenja koju prima srce jeste duboko inspiratorno zadržavanje daha (DIBH). Tehnika se zasniva na činjenici da tokom udaha dolazi do spuštanja dijafragme i širenja pluća, čime se srce udaljava od zida grudnog koša. Kardiovaskularni morbiditet i mortalitet predstavljaju dugoročne komplikacije radioterapije dojke i povezani su s 1,76 puta većim rizikom od smrtnosti usljed srčanih bolesti i 1,33 puta većim rizikom od smrtnosti usljed vaskularnih bolesti. Radioterapija lijeve dojke povezana je s 1,23 puta većim rizikom od smrtnosti u poređenju s radioterapijom desne dojke, uz prosječno vrijeme praćenja od 25 godina. Rizik od velikih koronarnih komplikacija linearno raste s povećanjem srednje doze koju prima srce, i to za 7,4% po Gy. Primjena DIBH-a povezana je sa značajnim smanjenjem srednjih doza za srce i srednjih doza za lijevu prednju silaznu koronarnu arteriju (LAD). U poređenju planova zračenja kod istih pacijenata pri slobodnom disanju i uz primjenu DIBH-a, zabilježena su smanjenja doze za srce od 25–67%, odnosno za LAD od 20–73%. Čini se da pacijentice s karcinomom lijeve dojke imaju povećan rizik od kardiovaskularne smrtnosti prvenstveno zbog neposredne blizine ciljnog volumena srcu, te je vjerovatno da bi upravo ove pacijentice imale najveću korist od primjene DIBH tehnike. Pacijentice s karcinomom desne dojke također mogu imati koristi od primjene DIBH-a, prvenstveno zbog smanjenja doze zračenja ipsilateralnog i ukupnog volumena pluća kod pacijentica koje primaju zračenje limfnih čvorova unutrašnjeg mliječnog lanca. Pored toga, pokazano je da DIBH značajno smanjuje dozu zračenja koju prima srce kod žena koje primaju zračenje limfnih čvorova unutrašnjeg mliječnog lanca (IMC), prvenstveno zbog povećane doze za srce koja je povezana sa zračenjem IMC-a u poređenju sa zračenjem same dojke i zida grudnog koša. DIBH tehnika može se izvoditi primjenom sljedećih metoda: umjereno duboko inspiratorno zadržavanje daha (moderate DIBH – mDIBH) i voljno duboko inspiratorno zadržavanje daha (voluntary DIBH – vDIBH). Umjereno duboko inspiratorno zadržavanje daha (mDIBH) predstavlja metodu respiratornog upravljanja koja podrazumijeva zadržavanje daha tokom faze umjereno dubokog udaha. Voljno duboko inspiratorno zadržavanje daha (vDIBH) predstavlja tehniku respiratornog upravljanja zasnovanu na voljnom zadržavanju daha tokom faze dubokog udaha. DIBH tehnika pokazala se veoma učinkovitom u liječenju karcinoma lijeve, ali i desne dojke, uz značajno smanjenje neželjenih efekata na organe pod rizikom. Tehnološki napredak u praćenju i smanjenju pomjeranja grudnog koša značajno je doprinio izvođenju ove tehnike s visokom preciznošću.

  • Clinical Potential of F-18 Fluorodeoxyglucose Positron Emission Tomography/Computed Tomography Radiomics in Breast Cancer: Our Experience

    by Nusret Salkica, Renata Milardović, Halil Ćorović, Safet Hadžimusić, Amra Skopljak-Beganović, Enis Tinjak, Mirjana Ristanić Beroš

  • Open Access

    Impact of age and body mass index on dual-energy X-ray absorptiometry scan results in postmenopausal women

    by Halil Ćorović, Nusret Salkica, Naida Omerović Ćorović, Šejla Cerić, Selma Agić-Bilalagić, Amra Skopljak-Beganović, Enis Tinjak

    Aim To analyse the impact of age and body mass index (BMI) on dual-energy X-ray absorptiometry (DXA) scan results in postmenopausal women. Methods The study included 100 postmenopausal women who underwent the DXA procedure, out of which 50 had a normal BMI and 50 were overweight/obese. Data that were examined included age, BMI, T-score of the lumbar region and the femoral neck, as well as bone mineral density (BMD). Correlation results were presented as Pearson’s correlation coefficient (r). Results The T2-score and BMD2 were significantly lower in older patients compared to younger ones (p=0.008 and p=0.007, respectively). Post hoc test results showed that the T2-score and BMD2 were significantly lower in patients ≥71 years of age compared to patients ≤59 years of age (p=0.006 and p=0.005, respectively). Also, T1- and T2-scores, as well as BMD1 and BMD2, were significantly higher in overweight/obese patients (p<0.001 and p=0.003; p<0.001 and p=0.002, respectively). The correlation between BMI and the T1-score was moderate (r=0.429), between BMI and the T2-score weak (r=0.348), between BMI and BMD1 moderate (r=0.431), and between BMI and BMD2 weak (r=0.344). Conclusion Our study showed that both age and BMI are important factors affecting DXA procedures and should be taken into account with each postmenopausal woman individually in everyday practice.

  • RAZVOJ KULTURE SIGURNOSTI U RADIOTERAPIJI – ZNAČAJ ELEKTRONSKOG SISTEMA ZA PRIJAVLJIVANJE INCIDENATA

    by Muhamed Topčagić, Fuad Julardžija, Arzija Pašalić, Adnan Šehić, Enis Tinjak

    Kultura sigurnosti je set vrijednosti, znanja, vještina, stavova i prakse na individualnom i institucionalnom nivou organizacije radioterapijskog procesa koji uspostavlja način rada u kojem sigurnost i zaštita zdravlja predstavljaju prioritet prilikom obavljanja radnih zadataka. Razvoj kulture sigurnosti na individualnom i institucionalnom nivou postalo je jedno od ključnih sigurnosnih pitanja u savremenoj radioterapiji. Cilj ovog istraživanja je procijeniti mogućnost upotrebe elektronskog sistema za prijavljivanje incidenata u razvoju kulture sigurnosti kod zdravstvenih profesionalaca u radioterapiji i mogućnost izgradnje sistemske primjene seta vrijednosti koji omogućava obavljanje svih radnih zadataka u radioterapiji uz davanje maksimalnog priorieta sigurnosti. Kao instrument istraživanja korišten je elektronski sistem za prijavljivanje incidentata u formi strukturiranog kompjuterskog intervjua prema ROSEIS metodologiji. Na osnovu informacija prikupljenih pomoću sistema napravljena je procjena razvijenosti različitih segmenata kulture sigurnosti, predložene mjere na njenom razvoju i poboljšanju, te data pocjena njihove efikasnosti u unaprijeđenju sigurnosti u radioteapiji. Razvijena kultura sigurnosti u radioterapijskom radnom okruženju može značajno unaprijediti kvalitet radioterapijskog tretmana, reducirati pojavu incidenata, poboljšati efikasnost i efektivnost radioterapijskog tretmana. Razvoj kulture sigurnosti ne podrazumijeva samo uspostavu standardnog seta pravila, nego i promjenu stavova, ponašanja i profesionalne prakse na individualnom i institucionalnom nivou.

  • Elektronski sistem za prijavljivanje incidenata kao sredstvo upravljanja rizikom u radioterapiji

    by Muhamed Topčagić, Fuad Julardžija, Arzija Pašalić, Adnan Šehić, Hasan Osmić, Enis Tinjak, Adnan Huskić

    Uvod: Radioterapija je kompleksna disciplina koja uključuje širok spektarstanja izazvanih malignim oboljenjima, organizacionu kompleksnost i upotrebu naprednih tehnoloških rješenja u terapiji, te ima veliki potencijal za razvoj incidenata.Incidenti, u zavisnosti od stepena ozbiljnosti, mogu kompromitirati efekat radioterapije, dovesti do izostanka kontrole bolesti i njenog recidiva ili pojave ranih i kasnih komplikacija na zdravim organima u smislu radiotoksičnosti. Ozbiljni incidenti u radioterapiji su rijetki, ali kada se dese, njihove posljedice mogu biti značajno oštećenje zdravlja ili smrt. Incidenti nisu posljedica slučajnog toka događaja, niti koincidencije koja će se teško ponoviti. Pojava incidenata ima svoje zakonitosi i posljedica je sistemskih postavki, uslova i procesa. Cilj ovog istraživanja je procijeniti mogućnost upotrebe elektronskog sistema za prijavljivanje incidenata u upravljanju rizikom u radioterapiji. Metode: Za potrebe istraživanja razvijen je elektronski sistem za prijavljivanje incidentata u formi strukturiranog kompjuterskog intervjua prema ROSEIS metodologiji. Na osnovu informacija prikupljenih pomoću sistema napravljena je taksonomija incidenata prema: vrsti, mjestu i načinu nastanka, načinu detekcije, uzroku nastanka i faktorima doprinosa, dozimetrijskom i kliničkom značaju, te ozbiljnosti posljedica. Procjena rizika je napravljena upotrebom Risk Matrix metode. Rezultati: U rezultatima su prikazani najčešći uzroci nastanka i faktori promocije incidenata u radioterapiji, kao i njihova povezanost sa faktorima radnog okruženja, organizacije i upravljanja, finanasijskim i ljudskim resursima, radnim opterećenjem, radioterapijskim uređajima, softverom i tehnološkom kompleksnošću tretmana.Predložene su korektivne i preventivne mjere, te data procjena njihove efektivnosti na poboljšanje detekcije, redukciju vjerovatnoće pojave incidenata i redukciju njihove magnitude. Zaključci: Rezultati istraživanja pokazuju da su informacije prikupljene pomoću elektronskog sistema za prijavljivanje incidenata dobar prerekvizit za razvoj sistema upravljanja rizikom koji omogućava identifikaciju i klasifikaciju najznačajnijih faktora rizika u radioterapiji, kao i utvrđivanje specifičnih preventivnih i korektivnih akcija s ciljem prevencije pojave incidenata i redukciju ozbiljnosti njihovih neželjenih efekata.

  • Značaj respiratornog gejtinga kod simulacije, verifikacije i tretmana karcinoma pluća

    by Lejla Ismić, Velda Smajlbegović, Enis Tinjak

    Već nekoliko decenija, rak pluća najčešći je uzrok oboljevanja i umiranja od malignih tumora širom svijeta. Kako u svijetu tako i u BiH maligne neoplazme danas su visoko rangirane na listi vodećih uzroka smrti u gdje najveći udio u ukupnom broju čine maligne neoplazme bronha i pluća. Karcinom pluća, histološki gledano može se opisati kao bolest, koja ima mnogo podvrsta, te svaka od njih zahtjeva specifičan oblik terapije. Jedna od najprovjerenijih metoda u liječenju raka pluća je radioterapija. Razvoj informatičkih tehnologija doprinio je napretku medicine kao znanstvene grane, posebno u području radioterapije gdje je tehnološki napredak omogućio poboljšanje preciznosti prilikom zračenja malignih tkiva uz bolju kontrolu okolnog zdravog tkiva. Prilagodba radioterapije respiratornim pokretima oduvijek je bila glavna briga u radioterapiji karcinoma grudnog koša. Pokreti prilikom disanja ne utiču samo na pozicioniranje pacijenta tijekom provođenja terapije, već i na pogreške u procesu planiranja liječenja. Kako bi se riješio ovaj problem i reducirala pojava grešaka, već 1990.–ih godina predlaže se upotreba tehnike respiratornog gatinga. 4D – CT kao opcija je poželjan za procjenu tumorske kretnje i individualiziranje ciljnog volumena i njegovih margina. Dimenzija vremena zajedno sa CT-om čini savršenu 4D tehniku koja minimizira utjecaj respiracijskog kretanja tumora i omogućuje lakše ocrtavanje istog. Korist i rasprostranjenost primjene respiratornog gatinga predstavlja prioritet za poboljšanje kvalitete i rezultata radioterapije. Postizanje lokalne kontrole tumora zahtijeva razumijevanje i uključivanje pokreta tumora u simulaciji, planiranju i isporuci tretmana, što dovodi do višestrukih mogućnosti praćenja kretnji targeta. Tehnike respiratornog gajtinga koriste vanjske uređaje za predviđanje faze ciklusa disanja dok pacijent slobodno diše i omogućava isporuku doze samo u određenim fazama disanja. Isporuka snopa zračenja tehnikom respiratornog gatinga namijenjena je kako bi se ograničila ozračenost tumora koji se kreće tokom disanja, na odabrane dijelove respiratornog ciklusa i na taj način omogućava eskalaciju doze i smanjenje doze na rizične organe. Praćenje respiratornog ciklusa zajedno sa četverodimenzionalnim planiranjem pruža opcije kao što su ozračivanje integrisanog tumorskog volumena uz mogućnost aplikovanja zračenja u trenucima udisaja ili izdisaja. Brojna istraživanja predstavljaju tehniku respiratornog gatinga značajnim izazovom, ali i optimalnom tehnikom za liječenje karcinoma pluća uz znatno smanjenje nuspojava i komplikacija radioterapijskog tretmana.